Install Steam
sign in
|
language
简体中文 (Simplified Chinese)
繁體中文 (Traditional Chinese)
日本語 (Japanese)
한국어 (Korean)
ไทย (Thai)
Български (Bulgarian)
Čeština (Czech)
Dansk (Danish)
Deutsch (German)
Español - España (Spanish - Spain)
Español - Latinoamérica (Spanish - Latin America)
Ελληνικά (Greek)
Français (French)
Italiano (Italian)
Bahasa Indonesia (Indonesian)
Magyar (Hungarian)
Nederlands (Dutch)
Norsk (Norwegian)
Polski (Polish)
Português (Portuguese - Portugal)
Português - Brasil (Portuguese - Brazil)
Română (Romanian)
Русский (Russian)
Suomi (Finnish)
Svenska (Swedish)
Türkçe (Turkish)
Tiếng Việt (Vietnamese)
Українська (Ukrainian)
Report a translation problem

Croatia



U podnožju planine, gde reke teku,
Živi jedan Ivor, sa srcem meku.
Srpskog roda, duša mu blista,
Kebab mu omiljen, prava je fešta.
Sa roštilja dim, miris u vazduhu,
Ivoru oči sijaju u trenu.
"Ajde, kebabe, dođi u moj san,
Nikola će doći, imamo plan."
Polubrat Nikola, junak iz priče,
Dođe s osmehom, srce mu kliče.
"Brate Ivor, šta danas jedemo?
Daj kebab, ne pitaj, znamo gde smo!"
Smeju se njih dvojica, kroz šalu i reč,
Kad su zajedno, ništa nije težak teret.
Nikola voli sarmu, Ivor kebabe,
Al' ljubav bratska – nema te babe!
Jednog dana, kroz livadu zelenu,
Ivor povika: "Brate, imam ideju sjajnu!"
"Otvorimo kebabdžinicu u našoj kući,
Da sreća narodna ovde se budi!"
Tako su Ivor i njegov Nikola brat,
Sanjali zajedno i delili svaki sat.
Kebab, srce, i bratstvo bez kraja –
To je priča iz srpskog zavičaja.